Unutarnja i vanjska keramika
Keramičke pločice, ali i pločice izrađene od drugih materijala omogućavaju nam izvođenje podova i zidova kojima je potrebna obloga koja će biti lako održiva i pouzdana. Poznato je da se pločice ugrađuju gotovo podjednako u vanjske i unutarnje prostore, no dosad je praksa bila postavljati pločice isključivo tamo gdje su potrebne, u prostorima s visokom koncentracijom vlage ili u prostorima koji se dosta prljaju te zahtijevaju lako održavanje.
Unutarnje keramičke pločice dijele se na zidne i podne.
Omogućuju nam uređenje kuhinja, kupaona, predsoblja i soba. Pored dizajna moraju zadovoljavati kvalitetom keramičke glazure, kalibracijom i samom kvalitetom pečenja.
Sve keramičke pločice spadaju pod unutarnje pločice jer ne podliježu utjecaju kiše, snijega i leda. Stoga se cijeli asortiman vanjske keramike može upotrijebiti i za unutarnja oblaganja, dok se unutarnje pločice (koje upijaju vlagu) ne smiju koristiti za vanjska oblaganja.
Pločice se dijele na zidne i podne, glazirane i neglazirane, unutarnje i vanjske...
Razlika je u njihovoj otpornosti na temperaturne razlike i apsorpciju vode (unutarnje pločice više upijaju vlagu), stoga se u eksterijere mogu postavljati samo pločice koje zadovoljavaju osnovno svojstvo otpornosti na smrzavanje. Kako pločice mogu biti skliske (kupaonice i eksterijeri), sve su popularnije strukturirane pločice koje imaju protuklizna svojstva.
